ChatGPT više ne mora nužno čekati da mu nešto napišete kako bi znao što ste radili.
OpenAI je počeo uvoditi novu funkciju pod nazivom Computer History u svoju desktop aplikaciju za Mac. Funkcija može bilježiti događaje poput klikova, tipkanja, korištenja tipkovničkih prečaca i prebacivanja između aplikacija, a zatim ih pretvoriti u vremensku liniju koju ChatGPT može koristiti kao kontekst za buduće razgovore.
Drugim riječima, AI dobiva nešto što dosad nije imao na ovakav način: sjećanje na ono što ste radili izvan samog ChatGPT-a.
Kako to zapravo funkcionira?
Computer History nije klasično snimanje ekrana.
Prema dosadašnjim informacijama, funkcija ne sprema screenshotove, video, zvuk ili snimke mikrofona. Umjesto toga, prati određene događaje i aktivnosti na računalu te ih organizira u vremensku liniju.
Primjerice, ako ste tijekom dana radili u Slacku, uređivali dokument, pregledavali određene stranice u pregledniku i zatim otvorili ChatGPT, AI bi mogao koristiti informacije o tim prethodnim aktivnostima kako bi bolje razumio što ste radili.
To znači da biste mu, umjesto detaljnog objašnjavanja konteksta, mogli postaviti pitanje poput: „Na čemu sam radio prije pauze?“ ili zatražiti sažetak onoga što ste radili tijekom dana.
ChatGPT tako postaje osobniji
Ovo je važan korak u razvoju AI asistenata.
Dosadašnji chatbot uglavnom je znao ono što mu kažete. Čak i kada ima određenu memoriju, ona se prvenstveno temelji na informacijama iz vaših razgovora.
Computer History pokušava otići korak dalje: AI može razumjeti kontekst vašeg rada i kada ga izravno ne koristite.
To otvara zanimljive mogućnosti. Ako ste jučer radili na nekom projektu, danas biste mogli nastaviti razgovor bez ponovnog objašnjavanja gdje ste stali. ChatGPT bi također mogao pomoći pronaći dokument koji ste ranije otvorili ili sažeti aktivnosti vezane uz određeni posao. Funkcija je zamišljena i tako da može prepoznati ponavljajuće obrasce rada te predložiti njihovu automatizaciju.
Ali postoji veliki problem: privatnost
Upravo ovdje ova tehnologija postaje puno zanimljivija.
Ideja da AI može znati koje ste aplikacije koristili, što ste klikali i što ste tipkali prirodno otvara pitanje: koliko zapravo želimo da umjetna inteligencija zna o našem životu na računalu?
OpenAI je zato funkciju napravio kao opcionalnu. Korisnik je mora sam uključiti, a može odabrati koje aplikacije i web-stranice smiju biti uključene. Povijest se također može pauzirati, a pojedinačni zapisi mogu se brisati. Prema dostupnim informacijama, privatni odnosno incognito način rada u pregledniku također se automatski izuzima.
Funkcija zasad nije dostupna korisnicima u Europskom gospodarskom prostoru, Ujedinjenom Kraljevstvu i Švicarskoj, prema dosadašnjim informacijama o uvođenju značajke.
Važno je i da se ne radi o tome da ChatGPT „gleda ekran“ poput osobe. Upravo je razlika između bilježenja događaja i kontinuiranog snimanja ekrana ključna za razumijevanje ove funkcije.
Zašto je ovo važno?
Computer History pokazuje u kojem se smjeru razvijaju AI asistenti.
Sljedeća generacija AI-ja vjerojatno neće biti samo alat kojem postavite pitanje. Umjesto toga, AI bi mogao postati digitalni pomoćnik koji razumije kontekst vašeg rada, pamti prethodne korake i sam predlaže što napraviti dalje.
To bi za korisnika moglo značiti manje ponavljanja, lakše pronalaženje informacija i automatizaciju svakodnevnih zadataka.
Ali istovremeno znači i nešto drugo: granica između „alata koji koristim“ i „alata koji prati moj rad“ postaje sve tanja.
Computer History zato nije samo još jedna funkcija u ChatGPT-u. To je mali, ali vrlo jasan pokazatelj kako bi mogla izgledati budućnost osobnih AI asistenata — AI koji ne čeka da mu objasnite svoj kontekst, nego ga pokušava razumjeti sam.
