Na karti izgleda kao relativno uzak morski prolaz između Irana i Omana. U stvarnosti, Hormuški tjesnac jedna je od najvažnijih točaka svjetskog gospodarstva.
Kroz njega svakodnevno prolaze ogromne količine nafte i plina iz Perzijskog zaljeva prema svjetskim tržištima. Prije aktualnog sukoba kroz tjesnac je prolazila otprilike petina svjetske trgovine naftom i ukapljenim prirodnim plinom.
Zato ono što se sada događa nije samo regionalni problem između Irana i Sjedinjenih Američkih Država. Ako se promet kroz tjesnac dugotrajno ograniči, posljedice bi mogli osjetiti proizvođači, rafinerije, brodarske kompanije, gospodarstva i na kraju potrošači diljem svijeta.
Tjesnac nije potpuno zatvoren — ali brodovi sve manje prolaze
Ovdje je važno napraviti razliku između formalnog statusa tjesnaca i stvarnog prometa kroz njega.
Američki predsjednik Donald Trump tvrdi da je Hormuški tjesnac otvoren i siguran za plovidbu. Iran, s druge strane, tvrdi da će ostati zatvoren dok se ne ispune njegovi uvjeti, među kojima su ukidanje američke blokade iranskih luka i naftnih sankcija te prestanak američkih vojnih prijetnji.
No za svjetsko tržište nije dovoljno pitanje je li tjesnac na papiru "otvoren".
Puno je važnije pitanje: usuđuju li se brodarske kompanije njime prolaziti?
Prema podacima kompanije Kpler koje je u srijedu objavio Reuters, kroz tjesnac je u utorak prošlo samo šest teretnih brodova. Dan ranije bilo ih je devet, dok je prosjek u posljednjih deset dana iznosio oko 11 prolazaka dnevno.
Među njima je bio i jedan vrlo veliki tanker za prijevoz sirove nafte, dok su još dva tankera ušla u tjesnac, a tri broda izašla iz njega.
To pokazuje zašto riječ "blokada" treba koristiti oprezno.
Hormuški tjesnac nije potpuno prazan i određeni brodovi i dalje prolaze. Ali normalan pomorski promet daleko je od razina koje su postojale prije rata.
Zašto je nekoliko desetaka kilometara mora toliko važno?
Hormuški tjesnac povezuje Perzijski zaljev s Omanskim zaljevom, a zatim i s Arapskim morem.
Na najužem dijelu širok je oko 34 kilometra, ali su plovni koridori za brodove znatno uži. Upravo zbog toga predstavlja klasično "usko grlo" globalne trgovine: velike količine robe moraju proći kroz relativno ograničen morski prostor.
A zemlje koje ovise o toj ruti nisu samo Iran i njegove susjedne države.
Velik dio nafte koja prolazi kroz Hormuz završava na azijskim tržištima. Kina, Indija, Japan i Južna Koreja među najvećim su kupcima energije koja prolazi tim putem.
Zato problem u Hormuzu vrlo brzo postaje problem za najveće azijske ekonomije — a preko njih i za ostatak svijeta.
Kina već izbjegava najrizičnije rute
Jedan od znakova koliko je situacija ozbiljna dolazi iz Kine.
Dvije velike kineske državne brodarske kompanije, COSCO Shipping Energy Transportation i China Merchants Energy Shipping, od kraja srpnja ne šalju svoje brodove kroz Hormuški tjesnac i Bab el-Mandeb, prema izvorima koje je citirao Reuters.
Umjesto toga, dio tereta pokušavaju preuzimati izvan Perzijskog zaljeva, uključujući operacije pretovara s broda na brod u blizini Fujairaha u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i obale Omana.
To nije samo promjena rute na karti.
Dulje i složenije rute znače veće troškove prijevoza, osiguranja i goriva. Reuters navodi da su vozarine za određene rute već snažno porasle zbog ratnog rizika.
Ako se takva situacija nastavi, dodatni troškovi mogu se postupno prelijevati kroz cijeli lanac opskrbe.
Nafta ponovno raste
Cijene nafte već reagiraju na povećanu neizvjesnost.
U srijedu, 19. kolovoza, Brent je porastao četvrti dan zaredom i dosegnuo oko 91,44 dolara po barelu, dok je američki WTI bio oko 85,45 dolara. Reuters navodi da su cijene porasle upravo zbog neizvjesnosti oko mogućnosti normalizacije izvoza kroz Hormuški tjesnac.
Važno je, međutim, ne zaključiti da će nafta automatski dosegnuti određenu cijenu.
Cijena ovisi o tome koliko će dugo trajati poremećaj, koliko će nafte stvarno nedostajati, koliko se proizvodnje može preusmjeriti i kako će reagirati globalna potražnja.
Ali tržište već pokazuje ono što je najvažnije: geopolitički rizik ponovno je ugrađen u cijenu barela.
Postoje alternativne rute, ali ne mogu zamijeniti Hormuz
Možda se čini da bi brodovi jednostavno mogli zaobići problem.
Nažalost, nije tako jednostavno.
Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju naftovode kojima dio izvoza mogu preusmjeriti izvan Hormuškog tjesnaca. To donekle ublažava problem, ali kapaciteti alternativnih pravaca nisu dovoljno veliki da bi u potpunosti zamijenili količine koje inače prolaze kroz Hormuz.
Saudijska Arabija, primjerice, dio nafte može slati prema Crvenom moru, dok Ujedinjeni Arapski Emirati imaju naftovod prema luci Fujairah, izvan samog tjesnaca.
Problem je što ni alternativne rute nisu potpuno izolirane od regionalnog sukoba.
Promet kroz Bab el-Mandeb, još jedan ključni morski prolaz između Arapskog mora i Crvenog mora, također je pogođen sigurnosnim rizicima i napadima.
Saudijska Arabija ipak ponovno šalje dio nafte
Situacija nije jednako loša za sve proizvođače.
Saudijska državna naftna kompanija Aramco ponovno je počela ukrcavati sirovu naftu na tankerima unutar Hormuškog tjesnaca nakon privremenog prekida zbog napada na tankere.
Prema Reutersu, između 12. i 16. kolovoza tri vrlo velika tankera, svaki s kapacitetom od oko dva milijuna barela, ukrcala su naftu iz terminala Juaymah i Ras Tanura. Aramco je istovremeno počeo nuditi dio nafte azijskim kupcima putem pretovara s broda na brod kod Fujairaha.
To pokazuje koliko se situacija brzo mijenja.
Jednog trenutka promet izgleda gotovo zaustavljeno, a već sljedećeg pojavljuju se novi ukrcaji i alternativni načini transporta.
Zato je trenutno preciznije govoriti o teško ograničenom i nesigurnom prometu nego o potpunom zatvaranju Hormuškog tjesnaca.
Što bi se dogodilo ako promet stvarno stane?
Tu dolazimo do najvažnijeg dijela priče.
Svijet ima zalihe nafte, alternativne dobavne pravce i mogućnost prilagodbe. Zato potpuno zatvaranje Hormuškog tjesnaca ne znači da bi goriva nestalo preko noći.
Ali problem bi bio brzina i veličina poremećaja.
Ako se milijuni barela dnevno ne mogu normalno izvoziti, proizvođači u regiji mogu biti prisiljeni smanjiti proizvodnju. Istovremeno bi kupci tražili naftu iz drugih dijelova svijeta, što bi povećalo konkurenciju za dostupne količine.
Posljedica bi mogla biti rast cijena sirove nafte, ali i skuplji prijevoz i veći troškovi proizvodnje.
A Hormuz nije važan samo zbog nafte.
Kroz njega prolazi i velik dio svjetske trgovine ukapljenim prirodnim plinom, uključujući značajne količine LNG-a iz Katara. Zbog toga bi dugotrajni poremećaj mogao pogoditi i energetska tržišta koja nemaju izravne veze s Iranom.
Kako ovo utječe na nas?
Za građane Hrvatske, Bosne i Hercegovine i ostatka regije najvažnije je pratiti nekoliko stvari.
Prvo — cijenu sirove nafte. Ako Brent nastavi rasti, pritisak se s vremenom može prenijeti na cijene goriva.
Drugo — trajanje poremećaja. Kratak zastoj tržište može relativno brzo apsorbirati. Dugotrajno smanjenje izvoza potpuno je drugačija situacija.
Treće — cijene transporta i drugih proizvoda. Energija je ugrađena u gotovo svaki dio gospodarstva. Ako gorivo i prijevoz poskupe, dodatni troškovi mogu se postupno prelijevati i na cijene robe i usluga.
Četvrto — prirodni plin. Hormuški tjesnac nije samo naftna ruta. Poremećaj prometa može utjecati i na globalno LNG tržište.
Zato se ova priča ne tiče samo velikih tankera i država proizvođača.
Ako se kriza produži, posljedice se mogu pojaviti na mjestima koja na prvi pogled nemaju nikakve veze s Hormuškim tjesnacem — od cijene goriva do troškova prijevoza i energije.
Što slijedi?
Za sada je najveća nepoznanica hoće li se promet kroz Hormuški tjesnac početi normalizirati ili će se ovako niske razine prometa nastaviti.
Najnoviji podaci pokazuju da se situacija još nije vratila u normalu. Istodobno, postoje određeni znakovi da se dio izvoza pokušava organizirati alternativnim rutama i pretovarima.
A upravo je to ono što treba pratiti.
Ne samo što političari govore o tome je li Hormuški tjesnac "otvoren", nego koliko brodova stvarno prolazi kroz njega i koliko nafte uspijeva doći do svjetskih kupaca.
Jer za globalno tržište postoji velika razlika između tjesnaca koji je formalno otvoren i tjesnaca kroz koji brodarske kompanije smatraju da je sigurno ploviti.
A trenutno je upravo ta razlika u središtu cijele krize.
